Više od 100 porodica i preživjelih golootočkih žrtava podnijeće tužbe protiv Crne Gore ukoliko ih država u najskorije vrijeme i zvanično ne rehabilituje i obešteti za prtrpljene patnje i višegodišnja zlostavljanja. Prema najavama, oni bi mogli tražiti i do 40 eura po danu provedenom u logoru za političke neistomišljenike. A ako se zna da su u prosjeku ljudi na Golom otoku boravili od dvije do tri godine, odšteta za samo njih 100 mogla bi premašiti četiri miliona. Treba li pominjati da je ovakvih slučajeva u Crnoj Gori više od 3.000, te da je ovaj problem riješen u ostalim bivšim jugoslovenskim republikama. Porodice smatraju da primjeri iz Hrvatske i Slovenije mogu biti dobar osnov, ako ne pred domaćim sudovima, a ono sigurno pred sudom u Strazburu.
Milan Radović iz Građanske alijanse smatra da odmah treba reagovati na ove najave, prije nego što dođe do tužbi.
–Crna Gora je krenula u ovu priču Deklaracijom iz 1992. godine, a 2006. godine je usvojila Rezoluciju Savjeta Evrope o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima. Međutim, u praksi ništa nijesmo uradili na priznanju patnji i kršenja osnovnih ljudskih prava ljudi nevino utamničenih u ovom ozloglašenom logoru za političke neistomišljenike. Crna Gora bi trebalo da reaguje prije najavljenih tužbi i da sama pokrene pitanje moralne i materijalne rehabilitacije žrtava Golog otoka – ocijenio je Radović.
Da bi ovaj vid traženja pravde golootočkih žrtava potpuno ispraznio državni trezor pokazuju i zvanični podaci nekadašnjeg Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove SFRJ. Prema tim podacima, u junu 1963. godine bilo je 16.101 zatvorenika – 15.173 muškaraca i 928 žena, od kojih je tokom izdržavanja kazne stradalo 413.
Prema zvaničnim podacima, najveći broj zatvorenika bio je iz redova jugoslovenske armije, njih 3.592, odnosno 22 odsto. To su bili uglavnom oficiri koji su u zatvor slati odlukama vojnih sudova, koji su ih osuđivali na kazne zatvora od tri do dvadeset godina. Oni su uglavnom bili zatvoreni u Staroj Gradiški i Bileći, a samo dijelom na Golom otoku. Civilini uhapšenici su pušteni 1956. godine, a vojni su zadržani još dvije godine – do 1958.
Po zvaničnim podacima, najviše zatvorenika je bilo iz Srbije, 44 odsto, a na drugom mjestu su Crnogorci sa 21,5 odsto. U poređenju sa brojem stanovnika, Crnogoraca je bilo najviše, jer je u Crnoj Gori bilo izraženo prorusko raspoloženje. Ljubav prema Rusiji Crnogorci su plaćali dugodišnjim teškim robijama,tokom kojih su bili mučeni, prebijani, izgladnjivani i ponižavani na različite načine. Oni do danas nijesu na pravi način i u punoj mjeri rehabilitovani.
Nedavno je i Centar za građansko obrazovanje (CGO) apelovao na nadležne da se uvede obilježavanje 23. avgusta kao dana sjećanja na žrtve totalitarnih diktatura u Evropi u 20. vijeku. Iz CGO su podsjetili da se evropski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima obilježava 23. avgusta kao Dan sjećanja na žrtve totalitarnih diktatura u Evropi u 20. vijeku.
– CGO apeluje na donosioce odluka da se ovaj dan obilježava i u Crnoj Gori, kao način trajnog sjećanje na žrtve političke represije, a imajući u vidu da je nemali broj crnogorskih građana bio žrtva prethodnog komunističkog režima – saopštili su nedavno iz te nevladine organizacije.
Podsjećaju da je Crna Gora imala procentualno najveći broj političkih zatvorenika u ozloglašenom zatvoru na Golom otoku u Hrvatskoj, jednom od najbrutalnijih mjesta stradanja, na kojem su zvjerski mučeni i ubijani tadašnji protivnici komunističkog režima.
M.V.RAKČEVIĆ
U Srbiji rehabilitovano 2.146 zatvorenika
U Hrvatskoj su pojedine žrtve koje su vodile privatne parnice isplaćene 40 eura po danu. U Srbiji je odšteta puno manja. U Srbijije je rehabilitovano 2.146 ljudi, dok su sudovi odbili 64 zahtjeva za vraćanje časti i ugleda. Komisiji za obeštećenje obratio se 81 bivši golootočanin, a 215 zahtjeva podnijeli su i bračni drugovi, odnosno djeca zatvorenika koji su u međuvremenu preminuli. Tokom 2012. godine bilo je 2.146 rehabilitovanih.
Ponuđenim odštetama, međutim, nisu zadovonjni u Udruženju golootočana, čiji su članovi podnijeli tužbe protiv države Višem sudu u Beogradu.